|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
NAPOMENA:
molim komentatore da
mi ne pišu
brojkice kao komentare,
jer to nije komentar!!!
to je brojkica!!! 
komentirajte ak imate
neš' pametno
za reć... pusa!
moja kćer:
a ovo opisuje moj radni dan:
Ak oćeš ovakav counter odi sim
hello you...
džizus fakat dugo nisam stavila novi post.
aaa, kad svi imate tak lepe blogece s tak super slikama a ja ko zadnji seljo samo puno kokodačem - whatever, pa nismo svi isti, kaj sad... kome se da čitat nek čita :) ;)
e kaj ima novo... ljeto je i meni prošlo, ne samo vani nego i u meni, fakat sam sva kišna i oblačna ...
nit kud idem nit kaj delam :)
pofarbala sam si kosu (imala sam jako svjetlo plavu, skoro bijelu, za one koji ne znaju) - i odlučila ju malo potamnit za promjenu pa sam kupila karamel-smeđu boju...
iii...
ispala LJUBIČASTA!!!
nemreš vjerovat.
a da je barem bila neka šrot kvaliteta, al kupila sam l'oreal, feria, ja sam mislla da su to ok boje...
kaže sKaRY FairY
da bi l'oreal trebal promjenit reklamu i da bi nova trebala ići "ne znate koju boju želite? kupite loreal, sigurno ćete se iznenaditi!" a scena kak ženska odlazi u šop po boju, odluči se nekak za crnu jer ne zna kaj bi, ode doma, pofarba se i ispadne bijela... otprilike kak sam i ja prošla.
e ta ljubičasta ne bi bila neki bed da nije bila baš sivo-ljubičasta, ko one sijede bakice kaj još nisu do kraja posijedile... s ljubičastim (indigo) tonom...
e i onda sam si na tikvu stavila drečavo narančastu da to neutraliziram... i sad sam prezadovoljna :) bum si poslikala samo kosu pa stavim da vidite hehe, evo možda još danas ili sutra.
onak baš ljepa biserno pepeljasto plava ali malo tamnija nego prije.
sve drugo kaj mi se događa u glavi vam ne mogu pisati jer je to samo moje ;)
e komadi... uživajte u školi... bolje je nego na poslu, trust me ;)
pusa SVIMA kaj mi komentiraju. plaćam sladoled prvom prilikom :Đ
Bok... Kolko sam shvatila prethodni post je bil predugi pa sad nebudem više pisala tak duge postove.... Znam ja da je vama teško čitat velke tekstove :) pogotovo pod praznicima :) najbolje je sam slikice gledat, ha? :) Ma nemam niš pametno za reć nit za napisat, samo da se obratim svekolikom pučanstvu i pošaljem puse svima koji mi komentiraju!!!
Hej komadi!
Kak ste danas!?
Današnja tema - prijateljstvo. Moram priznat da nisam jedna od onih osoba koja ima puno prijatelja i prijateljica. Nekad, kad sam bila mala, bila sam uvijek dovoljna sama sebi. Nije mi nešto posebno bilo do druženja. Kasnije, u školi, počela su prva ozbiljnija prijateljstva. Kao i svi drugi, i mi smo se družili i u školi i poslije škole, išli jedni k drugima doma. Ali samo jedna prijateljica iz osnovne škole ostala je moja draga prijateljica i danas, a čak nismo išle ni u isti razred :) ona je od mene starija godinu dana pa mi je i otišla iz osnovnjaka dok sam ja morala odgulit još jednu godinu. Poslije srednje je otišla studirati u udaljeni grad pa se opet nismo mogle često vidjeti. Onda je bila godinu dana u Londonu, a nakon toga je otišla raditi na prekooceanski brod i sad radi po cijelom svijetu već neke 4 godine. ALI - bez obzira na razdvojenost, često se dopisujemo, kad je u nekoj zemlji blizu (italiji npr.) nazove me, šaljemo si sms-ove i mailove, a jednom ili dvaput godišnje kad dođe doma, sve se ponovno pokrene kao da nikad nije ni stalo. Ona je uvijek točno kužila kako razmišljam, znala pogoditi moje osjećaje, upoznala me duboko u dušu, tako da mi je unaprijed znala reći kako će neka moja priča završiti... A isto tako i ja njoj :)
Još sa par frendica iz srednje škole ostala sam u kontaktu, nismo u istom gradu pa se ne vidimo prečesto, ali se zato dopisujemo preko maila. Za velike i bitne stvari, razgovore o nekim stvarima koje me muče, znam da ih uvijek mogu nazvati i imat će i vremena i volje za mene.
Nakon školskih dana, kad se već počelo raditi, nije mi više bilo tako lako sprijateljiti se s nekim. Kao da je s godinama sve teže potpuno se otvoriti i pustiti nekoga duboko unutra, da ti slobodno ruje po duši, da poznaje svaki tvoj nedostatak, svaku tvoju sramotu. Možda zato jer taj netko ne dijeli s tobom sva sjećanja, sve uspomene, sve "prve korake" u odraslim stvarima... Niste zajedno raspravljale o tome kako se zapravo treba ljubiti... Niste zajedno spavale vikendima u sobi jedne od vas, niste zajedno lijepile postere nekog pjevača iznad kreveta... zajedno proklinjale prištiće... skrivale jedinice od staraca... :) stvari se mijenjaju. Povezuju nas sasvim neke druge stvari, koje više nisu tako tople i intimne. Znam da je već otrcana fraza da treba čuvati prijatelje iz djetinjstva i mladosti... ali zbilja je tako, jer oni kasniji prijatelji više nikad nisu baš takvi kao ovi koji vas poznaju još od djetinjstva ili barem od puberteta.
Nedavno sam bila prisutna u jednoj raspravi o prijateljicama... Gdje je jedna osoba pričala protiv nečijih prijateljica. Nije to bilo tračanje, to je bilo iskreno mišljenje rečeno ravno u facu. U stilu: "Tvoja prijateljica ništa ne valja." hm... svaka čast na iskrenosti i otvorenosti, da... ali... ALI: tko ima pravo suditi druge? Tko to poznaje nekoga tako dobro i tako detaljno u dušu, osim prijatelja te osobe. Ako joj nisi prijatelj, zapravo je i ne poznaješ tako dobro... A ako jesi, vjerojatno ćeš joj i oprostiti neke nedostatke. i prihvatiti ih, razumjeti, potruditi se raspraviti ih. Možda joj i pomoći da se u nekim stvarima promijeni. Ako napravi nešto zbilja ružno i podlo, onda nikad niste ni bili prijatelji...
Jako me zasmetalo to osuđivanje prijateljica... Ma da je i musava i smrdljiva, ne diraj ju :))) Ako je u stanju pružiti prijateljsku ljubav i podršku, ako je uvijek tu kad ju trebaš, ako te želi vidjeti i čuti i s tobom podijeliti sve što je u njoj (no, ne mislim na doniranje bubrega!), nije baš svaka sitnica onda vrijedna zamjeranja... treba naučiti oprostiti. Zapravo, treba naučiti što treba a što ne treba oprostiti. Isto tako kao što je važno držati do sebe i ne dopustiti da te netko ponižava i gazi, vrijeđa i nanosi bol bilokoje vrste, tako treba naučiti i progutati malo svojeg ega i ponosa i oprostiti nekome neku glupost ako znamo da nisu mislili ništa loše, ako nas nisu htjeli povrijediti al eto, tako je blesavo ispalo u nekom trenutku... Granica može biti jako labava... ponekad ne znaš da li te netko htio povrijediti ili je samo tog dana bio užasno glup :)
Da se nadovežem na sve ovo - dečki su puno bolji prijatelji od cura... malo su jednostavniji u razmišljanjima :) (i češće ispadne da su bili glupi nego da su te namjerno povrijedili) - nema kod njih kompliciranih manipulacija i unaprijed smišljenih scenarija za postići neki šesnaesti cilj... ako si mu super, bit ćete frendovi. zezat ćete se, raditi gluposti, smijati se, slušati i razmjenjivati muziku, pa čak i pričati o problemima i razmišljanjima. Da, možda se i zaljubiti :)
Žene su uvijek malo promućurnije, uvijek razmišljaju slažući domino kockice jedan red unaprijed :) Ne sve, naravno. I ne mora to uvijek biti negativno. Ali lakše je naletjeti na frendicu koja će te iskoristiti da bi se npr. približila nekom dečku (možda tvojem), ili da bi od tebe mogla posuđivati dobru odjeću - nego na dečka koji će s tobom biti frend zbog neke koristi. Osim ako te želi odvest u neki mračni haustor :))) ali to se ionako vidi odmah, da li među vama postoji kemija ili se samo dobro kužite.
Ah jesam se raspisala... nadam se da niste počele zijevati od dosade... :)
Današnji kulinarski savjeti za kaloričan ručak: imaj povjerenja u ljude... poštuj njihove lijepe geste prema tebi... i uvijek pokušaj uzvratiti lijepim... ne odbijaj frendice jer njima je to teže čuti nego što ti možeš i zamisliti... ponekad nekog razveseli nekim iznenađenjem, znaš i sama kolko je super kad te netko s nečim lijepim iznenadi kad ti to nije na kraj pameti. a sigurno želiš i ti biti osoba koja će nekoga usrećiti :) ljubav je jedina stvar koja se podupla kad se dijeli!
velika pusa svima!
dobar jutar... tek je 8:25...
hvala cure na komentarima! tak mi je ljepo topleko oko srčeka kad vidim hrpicu komentarčeka! :)
i tak, ja bi sad trebala nekaj pametno napisat? nekak mi je još rano ujutro i nemam pametnih kulinarskih savjeta za danas :)
možda malo kasnije dodam :)
eej, za mjesec dana počinje škola! opet sve ispočetka... gledanje po hodnicima... zaletavanje... ti si se v njega, on se v nju... (zaljubil)... nenapisane zadaće... uhhh... kupovina novih bilježnica i ostalog 
nadam se da bude ove godine malo lakše...
evo, ako ko čita... želim vam ljep i sunčan i veseli dan, da vas niko ne gnjavi, da svi imaju beskrajno puno razumijevanja za sve gluposti koje danas mislite napraviti (planirano ili neplanirano) i da vas niko ne špota, ne zeza, ne nervira...
i želim vam da i vi imate puno razumijevanja za druge, i za njihove ispade...
peace!
e u zadnje vrijeme sam čitala neke blogove... i fakat žalim vas teenagere... teško je to, znam. sjećam se. imam feeling da je prošlo tek par godina otkad sam ja prestala bit teen (zapravo je prošlo puno više), a već sad imam svoju tin-ej-džer-icu. ipak, nikak da se sretnete sami sa sobom negdje na sredini :) je, znam da vam je nekad grdo i teško i hrpetina osjećaja vas napada, i grdih i lepih, al nekad bogme i kenjate za gluposti i sitnice... mislim, ono, neee....? nemreš imat komp 5 sati neg' 4 i pol i odma - depresija, rezanje žila... ak ti se nekaj reže oj si nokte zreži na nogama ;) no uglavnom, nije to niš kaj bi mene smetalo il nerviralo, razmem ja to... nisam ni ja bila bolja. samo se ponekad treba sjetit kak je drugima... neki nemaju niš... ni komp... ni s kim razgovarat... neki nemaju ni kaj jest a ne samo da nemaju cool obleku...
i kulinarski savjet za kraj: nemojte nikoga mrziti... jer sjetite se kakav je osjećaj kad neko mrzi vas... i sjetite se da je ta osoba možda zločesta i glupa jer netko prema njoj bio zločest i glup... i nedajte se uloviti u tu mrežu da i vi postanete zločesti i glupi prema nekome jer je neko drugi bio prema vama...
luv ya!
Budući da niko drugi ne čita moj blog nego moje dvije super cure 
, čiji linkovi su među "linkovi" (of kors a di bi drugdje bili?! ), onda ne znam ni kaj bi pametno pisala... hm hm... bila sam na godišnjem, na moru, uživala sam i sad sam se vratila natrag na posao i još mi nije jasno di sam... 
a mogla bi i napisati nastavak onog prethodnog posta 
dakleM:
od prošli put promijenile su se samo neke sitnice... nema više 7 malih mačića u mom stanu, svi su ga sretno napustili i otišli gnjavit neke druge ljude 
pa-paaa mace! svi su sretni i veseli i tak... moja 3 odrasla mačora sad spavaju svi zajedno ko gdje hoće. tak da jen dio mog života se ipak promijenio. sve ono ostalo u jutarnjim satima je ostalo isto, osim kaj u zadnje vrijeme nekad ne mogu zgasit budilicu... ja tiskam onaj glupi zlizani gumbić a g*vn* svira i dalje!!! 
dođe mi fakat da uzmem sačmericu i razletim tu stinky budilicu u miljunčić komadića.
(a pretpostavljam da bi i onda zadnjim trzajima svirala... ko u crtiću). tak da moram ju iskopčat iz struje a onda ju treba opet iznova namještat kad ju natrag ukopčam... ma... bolje da više ne razmišljam o tome.
tak i onda kad se konačno operem i obučem zajašim svoj beciklin i otpeljam se na posel... ko zombi... (nete iti na potao...! nete iti na potao...!) i kad stignem malo pijem kavu, pa malo surfam po netu.. pa malo radim, pa opet pijem kavu, pa idem doma.
i zato, djeco draga, IDITE NA FAKULTETE da si možete naći dobar posao na kojem nećete skoro ništa raditi 
no i tak, nema dalje niš posebno zanimljivo u mojem danu, pa ću zato prijeći na drugu temu...
kad slušam teenove kaj danas rade i kak se danas zabavljaju, ne mogu se ne prisjetit svojih dana u višim razredima osnovne. tako nam je dooobro biiilooooo... svaki dan poslije škole smo ostajali iza škole, i to se podrazumijevalo, nismo morali pitat starce dal slobodno ostajemo jer se ZNALO da se MORA ostat! pa ko normalan ide odmah doma??!! ili smo se naganjali i zafrkavali po igralištu (no, dečki su naganjali cure), ili smo sjedili svi u krug i igrali igru "fanta" (hint-> kog da ljubi ovaj fant?) - u nekaj smo stavili papiriće s imenima i onda smo jedan po jedan izvlačili imena i koga izvučeš toga moraš poljubit a taj sljedeći izvlači... no pa nije loše bilo 
a danas... kolko čujem, i vidim, poslje škole se ide doma pfh! kak glupo no... dobro... kak oćete... ja bi na vašem mjestu ostajala s ekipom iz razreda... ili iz nekih drugih razreda whatever... e, kad škola opet počne, možda se stvarčice promijene...
no, da NAPOMENEM da sam imala sve petice u školi... doro? 
no i tak... danas mi se jako spava... jučer sam do kasno navečer uređivala kuću u simsima... pa se nisam naspavala... netko će znati točno o čemu se radi puno cmokova!
cureee... pusaaa... ostali -> ajd bok, živeli! 
ciao svima... dobila sam već nekoliko "dobronamjernih upozorenja" KAJ NIŠT NE PIŠEŠ??!!! pa sam odlučila skratiti ovaj tmurni dan na tmurnom poslu - jednim postichem. A kaj bi ljudi dragi ja vama mogla uopće pisati??? Zakaj sam uopće otvorila ovaj blog, nee??? A eto, nagovorili me... valjda su mislili da imam nekaj za reći :D e pa dobro, kad već zauzimam prostor na serveru blog.hr-a onda ću taj prostor i iskoristiti, bm mu miša...
Pa - da vam pišem o tome kako izgleda moj uobičajeni dan...
Nakon loše prospavane noći i gomiletine ludih snova, budi me krešteći zvuk radija SZ - naravno da u tom trenutku još ne znam da li je to nagli preokret u snu ili zbilja nešto zvano stvarnost. Moje jadno i umorno tijelo ipak se diže da ugasi damn budilicu jer je budilica namjerno smještena na vrhu ormara - da je imalo niže, samo bi ju klepila rukom i nastavila spavati. Tako ja stojim na svom krevetu, gasim tu shitaru od budilice. U sobi još uvijek mrak. Da, u 6 ujutro je sunce izašlo ali ne i u moju sobu jer je sakrivena zastorima. Prvo što vidim je moj usnuli pračovjek s kojim dijelim krevet. Iste sekunde kad dignem glavu sa svog jastuka, njegova kromanjonska glavica je već na njemu! Na MOM jastuku! Moje režanje nije dovoljno glasno da probudi usnulog mamuta... a da ne pričam da moje ručice nisu dovoljno snažne da ga maknu s mojeg nježnog bijelog jastučića posutog nježnim ružama... i njegovom hm... nekakvom kosom! grrr ... no, dobro, u tom trenutku misli mi se miču sa stravičnog prizora na mom jastuku jer mi osjetila vibriraju od jedne druge stvari - mačje deračine! Cura, mlada mamica, urla ko nenormalna iz hodnika gdje je smještena noću upravo zbog milozvučnog glasića kojim mi je parala uši svaku noć dok sam je držala u svojoj sobi. E, to je zvuk izvana - a sa suprotne strane vrata (tj. iznutra, za one koji nisu shvatili) čuje se drapanje po vratima - moj muški mačak koji ne može dočekati susret sa svojom curom. Otvaram vrata. Zum - ona u sobu, on van. Ne znam čega zanimljivog ima u sobi da tako uvijek ujuri unutra. A za njom i njezinih 7 klinaca! Trkom, u sekundi svi su unutra. Ahh, falila im je moja soba... Moj mačor (onaj koji je spavao u sobi) već čeprka po pijesku wc-a i već znam da će stan napuniti miomirisi njegovih... probavnih proizvoda. A njegova druga cura, koja je spavala s prvom curom i njenom djecom također sramežljivo ali sigurno upada u sobu. Pitate se zašto su razdvojeni? Pa zato da muški mačak ne oplodi ponovno žensku mačku, budući da mi je ovih 7 vražićaka koji jure po stanu sasvim dovoljno za jedno duuugo duugo vrijeme. E sad, što slijedi dalje: Uzimam mačju hranu i veliki tanjur, još nisam ni otvorila konzervu a 3-4 mačića dugih kandži popentralo se po mojim golim nogama skroz do mojeg struka, jer ne mogu dočekati da dobiju doručak. No, malo mi ide krv iz tih ogrebotina, ali ništa novo... Kao i svaki dan. Konačno, spuštam tanjur, banda se skuplja oko tanjura, zatvaram vrata sobe da kromanjonac može nesmetano hrkati i sliniti p omom nježnom jastučiću, i odlazim se prati i spremati za posao... E, i ja velim da nemam o čemu pisati... Tek sam napisala doživljaje prvih pol sata svojeg dana!!! Moram sad ić radit, nastavljam kasnije. PUSA!
1. Koliko je sati? 12:17 - popodne
2. naj knjiga? nogometna groznica npr. iako ih ima još desetak.
3.naj pisac? salman rushdie
4. Koliko ce svijecica biti ove godine na tvojoj
rodjendanskoj torti? 31
5. Kojeg datuma ti je rodjendan? 17.5.
6. Koja ti je omiljena zivotinja? mačka, mačka, mačka!
7. Koje su ti boje oci? zelene
8. Koje ti je boje kosa? plava - blond
9. Imas li negdje na tijelu pirsing? na ušima
10. Imas li nesto istetovirano na sebi? o, da... 3 tattooa!
11. Da li tvoj auto ima 2 ili 4 vrata? dva kotača
12. Koje su ti boje carape tamno ljubičaste
13. Imas li sretan broj? ne
14. Gdje bi volio/voljela otputovati? u japan, egipat, na karibe
15. Koji ti je omiljeni film? memento, nebo boje vanilije
16. Omiljeno mjesto za odmor? sunčana morska plaža usred ljeta
17. Koje ti je omiljeno jelo? čokolada! može i roštilj. i nešto toplo kuhano
18. Da li neki Dan u tjednu posebno volis? subotu/nedjelju
19. Koju pjesmu (kompoziciju) trenutno najradije
slusas? VonBondies-CMonCMon
20. Omiljena TV-serija? Vatreni dečki!
21. Koju pastu za zube koristiš? Sensitive
22. Imas li omiljeni restoran? imam
23. Omiljeni cvijet? kala
24. Omiljeni sport? plivanje
25. Koji fast-food restoran najvise volis? McDonald's
26. Koje ti je omiljeno pice? bacardi breezer
27. Koje ti je boje spavaca soba? nekakva mješana...
28.Koliko puta si polagao/la vozacki ispit? 4
29.Kako si izgledao/la kada ti je bilo 10 godina? preslatko...
30. Od koga si dobio/la zadnji e-mail? od frendice
31. U kojem ducanu bi volio/voljela imati kreditnu
karticu s popustom do
75%? HM!!!
32. Sta radis kada ti je dosadno? spavam, čitam, gledam tv, idem u kadu
33.Kako reagiras (na ljude, situacije)? mislim da dobro!
34. Tko od tvojih prijatelja zivi najdalje (u km)
do tebe? silvija
35.Sto je trenutno najbolje u tvom zivotu? uh... najbolji je moj život sam po sebi i sve kaj je u njemu!
36. U koje vrijeme ides na spavanje? pol 12
37.Sto mislis, TKO ce ti prvi odgovoriti na ovaj
POST? mislim da neće nitko!
38. Sto mislis TKO ce ti zadnji odgovoriti na ovaj
POST? ako nema prvog nema ni zadnjeg...
39. Tko uopce nece odgovoriti? svi!
40.Koliko je sati u ovom trenutku? 12:54
41. Zadnje pitanje:Vanilija ili cokolada? Čokolada!
Dodatno pitanje:Naj Anime? nemam...
Evo 5 stvari o meni, koje ne znaju baš svi:
1. spekla sam si rit na peć kad sam bila klinka i godinama sam na riti imala ožiljak u obliku oka... ne želim spominjati da li sam na to oko mogla i vidjeti... hehe... možda ne.. a možda i DA...!!!
2. dugo sam sanjala o tome da objavim svoje romane i priče... a na kraju ispada da neću nikad...
3. saznala sam da djeca liče na očeve kad su mala, da bi ih očevi bolje prihvatili (luda priroda) - a sad sam se i uvjerila u to da kako su starija djeca sve više liče na majke... s ponosom i srećom sam shvatila da moje dijete jaako podsjeća na mene - malo manje fizički a sve više unutra u glavi...
4. kao klinka se nisam voljela igrati s ničim drugim osim s papirnatim lutkama... i to ne sama nego sa sestrom koja se htjela toga igrati otprilike jednom u 6 mjeseci 
5. u sedmom i osmom razredu osnovne i prve dvije godine srednje nosila sam tatinu preveliku odjeću! njegove ogromne traperice s hozn-tregerima i ogromne košulje... htjela sam biti drugačija od drugih i išle su mi na živce cure u uskim traperičicama i cvjetastim šosekima.
eto, mislim da je sasvim dovoljno za početak
